Maturanti SŠ Bol su ove godine zamijenili Noć za Dan Muzeja i ranim jutrom se zaputili u Split, tko trajektom, tko katamaranom. Nakon stanke za kavu, laganim korakom krenuli smo preko rive prema kvartu Meje, gdje je smještena Galerija Meštrović, naša prva stanica. Radi se o vili s ateljeom, koja je sagrađena tridesetih godina prošlog stoljeća za stambene i radne potrebe samog Meštrovića. Da građevina nikog ne ostavlja ravnodušnim, dokazali su i maturanti odmah po ulasku u vrt. Galerija je inače opasana zidinama, te nije vidljiva s ulice. Nakon šetnje po sunčanom vrtu, veliko prilazno stubište vodi nas u još impresivniji, prozračni i topli interijer, s preko tisuću umjetničkih djela. Skulpture koje su se više manje svih dojmile svih su Pieta i Job, te ulomci iz njegove monumentalne faze slavenske mitologije.
            Druga postaja je zahtijevala još jednu kratku šetnju, te naravno pauzu za marendu. Siti i zadovoljni prošetali smo do Poljuda, točnije do Lore, u kazalište Moruzgva. Na repertoaru je bila izvrsna monodrama Bobočka ili drugih sto stranica Filipa Latinovicza, koju potpisuje redatelj Ivan Leo Lemo. Kao predložak poslužio je naravno Krležin roman Povratak Filipa Latinovicza, no pristup je s perspektive Ksenije Radajeve, odnosno Bobočke. Glavna glumica, sjajna Ecija Ojdanić uspjela je dvoranu prepunu maturanata držati u apsolutnoj tišini čitavo vrijeme trajanja predstave, uz izuzetak provale uzbuđenja kad je izvadila električnu gitaru. Radi se o suvremenom pristupu jednoj od Krležinih fatalnih žena, koji prije svega prikazuje da stvari iz prvog lica uvijek izgledaju drugačije, te da je istina uvijek subjektivna. Maturanti su također bili u prilici postaviti pitanje glavnoj glumici, no rijetki su bili hrabri.
Nakon odlaska iz kazališta ostalo je još dovoljno vremena za kave, marende i sunčanje prije polaska kući.