2021-11-14 11:17:00

ERASMUS+ putovanje u Portugal

Óla! Nakon svega 20 dana od putovanja u Tursku, evo nas s novim putovanjem i to u Portugal, zemlju osvajača, koja dokazuje da je velika turistička destinacija, iako površinom puno manja od većine europskih zemalja.

U petak, 5.studenog, u popodnevnim satima, učenici Ketrin Jerčić (1.a), Ivan Jerčić (3.b), Karla Rakela (4.a) i Iris Stančić (4.a) s profesoricama Petrom Kokezom i Rovenom Trivanović, napustili smo kišni Split i poletjeli za topli i sunčani Portugal.
U Lisabon smo stigli kasno navečer, pomalo iscrpljeni od putovanja, ni ne sluteći što nas čeka. Naime, zna se kako je Lisabon grad izgrađen na sedam brežuljaka, baš kao Rim, a na jednom od njih nalazio se naš smještaj. Pokretne stepenice nisu radile, a činilo nam se da kamenima nemaju kraja, kao da se ne penjemo na brežuljak, već na Himalaju. I to s koferima! Naš Ivan neumorno je trčao niz i uz stepenice pomažući curama s koferima. Svakako, isplatilo se jer se od gore pružao predivan pogled na grad. No, te beskrajne stepenice bile su samo zagrijavanje za dan koji je slijedio. U razgledavanje smo krenuli rano ujutro, želeći maksimalno iskoristiti vrijeme u tom predivnom gradu. Pješke smo prešli 20 kilometara, posjetivši sve glavne atrakcije Lisabona. Lisabon je grad u kojem svaka ulica priča svoju priču, sa zvukom fada i mirisom pasteis de nata u zraku. Razgledavanje smo započeli šetnjom po Trgu Rossio, najživljem gradskom trgu s predivnom fontanom gdje se mladi često okupljaju. Nastavili smo vožnjom u dizalu Santa Justa iz 1902. koje nas je popelo na most sa zapanjujućim pogledom. Prošetali smo po glavnom gradskom trgu koji krase veličanstvena vrata simbolizirajući ulaz u grad. Razgledali smo stari dio grada gdje smo vidjeli i lisabonsku katedralu. Uživajući u lijepom vremenu, šetnicom smo došli do Ponte 25 de Abril, mosta sličnog onome u San Franciscu. Otuda smo uz rijeku Tejo nastavili naš izlet po četvrti Belem. Usput smo se popeli na građevinu neobičnog oblika, Muzej umjetnosti, te na Spomenik otkrićima ispred kojega je iscrtan ogromni kompas i karta svijeta, a na samom spomeniku uklesan je, između ostalih i moreplovac Vasco da Gama. Saznali smo da je upravo ovo bilo mjesto odakle su on i njegovi moreplovci isplovljavali u svoje pomorske ekspedicije. S vrha se pruža pogled na Jeronimski samostan koji smo na povratku također posjetili. Iznimno nas je fascinirala arhitektura samostana i renesansni stil kojim je građen. Konačno, stigli smo do fascinantne utvrde Belem koja se veličanstveno izdiže iz rijeke, a svojim izgledom posjeća na brod. Izgrađena je u 16.stoljeću kao dio obrambenog sustava ušća rijeke Tejo. Okružuje je travnjak na kojem se mladi okupljaju, rade piknike, uče, a djeca se igraju. I mi smo slobodno vrijeme iskoristili za sjedenje na travi uz predivan pogled na utvrdu. Autobusom smo se vratili u centar grada odlučivši isprobati najpoznatiju atrakciju Lisabona - vožnju tramvajem broj 28! Vrlo su mali u žutoj i crvenoj boji. Zaprepastile su nas uske ulice po kojima se tramvaji doslovno moraju mimoilaziti. Čim smo ušli u tramvaj, kao da smo zakoračili u prošlost jer je iznutra sve drveno. Vozili smo se punih sat vremena, a kad nam je svima već pomalo dosadilo truckanje po uskim uličicama, otišli smo na večeru.
Sutrašnji dan započeli smo kratkom vožnjom tramvajem-žičarom, a zatim krenuli u istraživanje modernijeg dijela grada. Posjetili smo park Park Eduardo VII, jedan od najvećih gradskih parkova odakle se pruža pogled na rijeku Tejo i grad. Vrativši se u centar grada, još jednom smo prošetali glavnim trgom prije no što smo krenuli za Coimbru.
Ponedjeljak, 8.studenog, označio je početak radnog tjedna u tehničkoj školi "Escola Professional Beira Aguieira" u Coimbri. Odmah prvi dan sprijateljili smo se s partnerima iz Bugarske i Turske, te s učenicima iz Portugala. Oduševilo nas je to što je većina učenika iz Angole, s Kapverdskih otoka ili sa Svetog Tome koji dolaze u Portugal kako bi nastavili školovanje. Njima smo predstavili našu školu i otok te zajedno ručali ono što su spremili portugalski učenici. Nakon ručka krenuli smo na Sveučilište u Coimbri, pokrenuto davne 1290. zbog kojega Coimbra uživa status pravog studentskog gradića. Obrazovni proces Sveučilišta nikad nije prestao, sve do danas. Razgledali smo zatvore u podrumima Sveučilišta gdje su prijestupnici bili zatvarani, čak i za krađu knjige ili izostajanje sa satova. Posjetili smo knjižnicu Joanina iz 18.stoljeća, baroknu knjižnicu koja čuva 250 tisuća naslova na strogo kontroliranoj temperaturi i drugim uvjetima, a pri tome dodatno pomažu šišmiši koji nastanjuju otvore na stropu knjižnice i udubljenja između zidnih ukrasa te jedu moljce. Svaku večer nakon zatvaranja knjižnice, osoblje kožnim prostirkama prekriva stolove i ostali namještaj, štiteći tako prostor da ga šišmiši ne zaprljaju.
Jutro sljedećeg dana posvetili smo radu na prezentacijama o zdravlju i kulturnoj baštini, a popodne smo proveli na predavanju o zdravlju i mediteranskoj prehrani.
Srijeda je bila rezervirana za cjelodnevni izlet u Porto, grad vina, nogometa i bakalara, gdje su građevine ukrašene dinamičnim plavobijelim keramičkim pločicama. Prošetali smo gradskom jezgrom posjetivši crkvu klerika, najljepši McDonalds na svijetu, trg Ribeira, katedralu i željeznički kolodvor ukrašen azulejo keramikom. Prošavši preko mosta Dom Luis I. našli smo se na obali rijeke Duoro među tipičnim šarenim kućama odakle smo krenuli u vinariju. Vino Porto je posebno jer sadrži dodatni alkohol, brandy pa je po prirodi slatkasta okusa. Postoje tri glavne vrste Porta: Ruby, Tawny i Vintage, vino posebne, određene berbe. I mi smo imali priliku kušati i usporediti dvije vrste Porta.
U četvrtak smo sudjelovali u kuharskoj radionici. Podijeljeni u grupe, spremali smo ručak. Naša grupa mijesila je kukuruzni kruh i jako smo se zabavili kuhajući uz pomoć naše prijateljice iz Portugala, učenice druge godine kuharstva. Popodne smo iskoristili za razgledavanje Coimbre. Zanimljivo je da u Coimbri fado pjevaju muškarci dok je Lisabon poznat po ženskom fadu.
Zadnji dan radnog tjedna započeli smo tjelesnom aktivnošću. Svi zajedno sudjelovali smo u timskim sportovima poput košarke, nogometa, badmintona i drugih. Na toj smo aktivnosti stekli brojne nove prijatelje s kojima smo ostali u kontaktu. Za kraj su nam portugalski i bugarski učenici demonstrirali svoje tradicionalne plesove. Nakon ručka obavljena je dodjela certifikata, pozdravili smo se s novim prijateljima i bogatiji za još jedno predivno iskustvo, krenuli kući.
U ime svih nas mogu reći da nas je Portugal oduševio. Sličan Hrvatskoj, a opet iznenađujuće drukčiji, poseban, pun susretljivih i toplih ljudi, bogate povijesti, glazbe, predivnih slikovitih uličica i tradicije. Kući smo se vratili presretni i ispunjeni, a Portugalu mogu reći samo "obrigada" i vidimo se opet!   

The European Commission'ssupport for the production of this publication does not constitute an endorsement of the contents, which reflect the views only of the authors, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.

 

 

Srednja škola "Bol" Bol