Srednja škola Bol, Bol - Novosti - Noć muzeja 2018. Muzej i sport – citius, altius, fortius... Nerežišća / Škrip 26. siječnja 2018.

> Novosti

Vijesti

Noć muzeja 2018. Muzej i sport – citius, altius, fortius... Nerežišća / Škrip 26. siječnja 2018.

Autor: Ada Seferagić, 27. 1. 2018.

I ove godine je Srednja škola Bol sudjelovala na Noći muzeja koja se održala u Nerežišćima. Ovogodišnja manifestacija je bila posvećena tradicionalnim igrama i sportovima otoka Brača. Učenici i profesori SŠ Bol su se odlučili pozabaviti tradicionalnim dječjim igrama koje su se igrale na Braču. Razgovarali su sa starijima o tome kojih se igara sjećaju iz djetinjstva i naučili pravila tri igre prohujalog vremena kad nije bilo mobitela i napravili brošurice s pravilima ovih igara. Radi se o igrama PIKE PAKE (PILJKI), OTIMANJE POJA I TUJA. Igre su predstavili u punoj dvorani na radost brojne djece koja je zainteresirano pratila prezentaciju te su se mnogi od njih željeli uključiti u igre.

IGRE PROHUJALOG VREMENA

ILI KAKO POBJEDITI MOBITEL

S ovom nas je igrom upoznao barba Lovro Karmelić. Rekao nam je da ju je često igrao u djetinjstvu sa svojim prijateljima. Oni su je zvali PILJKI, a njegova nona PIKE PAKE.

Evo kako se igrala:

jedan bi igrač bacio/prosuo 6 kamenčića po stolu, uzimao jedan i bacao u zrak
dok je kamenčić bio u zraku igrač bi skupljao ove sa stola i hvatao ovaj bačeni
to je ponavljao dok ne bi pokupio svih 5 kamenčića
ako bi mu bačeni kamenčić pao na stol dok je skupljao ove sa stola, igra je za njega bila završena
suigrač bi pokupio sve kamenčiće, ponovo ih bacao po stolu i započinjao novu igru
pobjednik bi bio onaj koji bi u manje pokušaja pokupio sve kamenčiće sa stola.
Broj igrača je bio neograničen

Naša tajnica teta Amalija Ivelić otkrila nam je da je igru pod nazivom OTIMANJE POJA rado igrala sa svojim prijateljicama.

Za ovu igru potreban je samo štap od 30 do 40 cm.

Pravila igre:

na zemljanom putu štapom bi nacrtali što veći krug, podijelili bi ga na onoliko dijelova koliko ima igrača i u svaki dio bi napisali ime onoga čija je to „zemlja“/poje
onaj koji će prvi igrati birao bi se izvlačenjem grančica ili nekom brojalicom
u središtu velikog kruga bi se nacrtao manji krug i prvi igrač bi započinjao igru tako da stane u njega, zavrti se oko sebe i ubaci štap u nečije poje (ostali igrači su u svojim pojima)
ostali igrači stoje svaki na svojoj zemlji iu momentu kad štap padne u nečije poje vlasnik ga treba što brže uzeti i reći „stop“
ostali igrači za to vrijemetrče što dalje od kruga i kad čuju uzvik „stop“ moraju stati tamo gdje su se zatekli
igrač u čije poje je pao štap gađa igrača po izboru i ako ga pogodi oduzima mu dio njegovog, poja; ako promaši, igrač kojeg je gađao, oduzima dio njegovog poja
prilikom bacanja štapa i oduzimanja poja igrač smije stajati isključivo na svojem poju
vlasnik poja gdje je pao štap u sljedećem krugu ponavlja ono što je radio prvi igrač
pobjeđuje onaj igrač koji je oduzeo svo poje drugima ili onaj koji ima najviše osvojenog prostora ako se igra mora ranije završiti.

I profesorica Ada Seferagić sjetila se jedne igre iz svog djetinjstva. Igra se zvala TUJA.

Za igru treba jedna daska i bajame /mendule.

Pravila:

ovisno o tome koliko vremena možemo provesti u igri odredimo koliko će mendula dobiti svaki igrač (20, 50 ili više)
dasku postavimo ukoso uza zid, a na određenu udaljenost ispred daske stavimo hrpicu mendula u obliku stožca
svaki igrač redom tuja(„bacati što valjajući“)mendule niz dasku i nastoji pogoditi hrpicu ili bar dotujat mendule što bliže njoj
u momentu kad jedan igrač svojom mendulom pogodi hrpicu kupi sve mendule koje su na hrpi
ako u jednom krugu igre nitko ne pogodi hrpicu, pobjednik je onaj koji dotuja mendulu najbliže hrpici
o tome koliko mendula će se tujat u jednom krugu dogovara se prije početka igre.