Srednja škola Bol, Bol

Nakon dugog prizemljenja uzorkovanog pandemijom, konačno smo poletjeli!
U subotu, 9. listopada, rano ujutro smo iz Splita poletjeli za Zagreb. Ugodno nas je iznenadila organiziranost i visoka razina pridržavanja higijenskih mjera po pitanju situacije s virusom. Priznajemo, bilo je mrvicu zamorno obavljati sve pod maskama, no to nam nije smanjilo uzbuđenje jer nakon dugih 20 mjeseci ponovno putujemo! Iz Zagreba smo 2 sata letjeli za Istanbul, a iz Istanbula za Antaliju, gdje smo proveli dva dana do početka radnog tjedna. Čim smo istupile s aerodroma na zrak, prvo što smo osjetile bila je vrućina. Da, imale smo sreće "pobjeći" s Brača taman kad su krenule bura i hladnoća. Otkrit ćemo vam da su svi naši kući bili pomalo ljubomorni kad bi vidjeli kako uživamo u lijepom vremenu, u ljetnoj odjeći ili pak kupajući se, a oni traže kapute i pripremaju drva za grijanje.

Smjestivši se u hotel, odlučili smo iskoristiti ugodnu večer za šetnju gradom i isprobavanje pravih turskih slastica. Antalija je jedno od najposjećenijih ljetovališta južne Turske koje krase duge, pješčane plaže, čisto more i luksuzni hoteli. Kao dvomilijunska metropola, zahvaljujući svojoj mediteranskoj klimi i fascinantnim plažama, predstavlja srce turizma Turske i glavni je grad Antalijske regije. Ono što nas je na prvu iznenadilo, bile su cijene. Sve je toliko jeftino u usporedbi s Hrvatskom. Primjerice, obrok za jednu osobu u kvalitetnom restoranu, platit ćete ne više od 60 turskih lira, što je manje od 6 eura, odnosno nešto manje od 50 kuna.

Sljedeći smo dan posvetili razgledavanju grada. Krenuvši s glavnog trga (Kale Kapısi), gdje smo vidjeli kulu starih gradskih zidina, džamiju iz 18.stoljeća, toranj sa satom, kip kralja Atala Drugog od Pergama koji je osnovao grad Antaliju, a kroz Hadrianova vrata spustile smo se u stari dio grada (četvrt Kaleiçi) koji nalikuje labirintu popločanih ulica, bogatom obnovljenim osmanskim vilama, suvenirnicama, kafićima i restoranima. Odatle smo se spustile do drevne luke niz 40 stepenica (Kırkmerdiven), koje su izgradili Mlečani koji su zauzeli Antaliju u 15. stoljeću i našle se u drevnoj rimskoj luci. Sada se tamo nalaze jahte i turistički brodovi te kafići i barovi. Posjetile smo i etnografski muzej, pa se popele do Kecili parka predahnuvši uz tursku kavu. Nastavile smo do modernijeg dijela grada, do parka Tophane. U blizini smo ručale, a ostatak popodneva iskoristile za kupanje i šetnju.

U ponedjeljak, 11.listopada, krenule smo za Alaniju. Na pola puta do grada, na odmaralištu fascinirala nas je predstava koju je prodavač sladoleda napravio. Naime, turski sladoled zove se dondurmu, a pri kupovini prodavači obavezno naprave mali show program kako bi privukli što više turista. Onaj tko izdrži, dobije sladoled besplatno. Nakon 2 sata vožnje, stigle smo u Hotel Justiniano gdje su nas toplo dočekali naši domaćini i drugi partneri. Smjestivši se, odmah smo iskoristile sunčano popodne za plažu i bazene.

Sljedeći je dan bio rezerviran za posjet školi i službeni početak radnog tjedna. Domaćini su nas u školi počastili nevjerojatnom dobrodošlicom, zastavama, pjesmom, plesom, organiziranošću, raznim pokusima, tradicionalnom hranom te sportskim aktivnostima. Naime, u internacionalnim timovima natjecali smo se u skakanju u vrećama, trčanju s jajem na žlici i potezanju užeta. Posjetio nas je i direktor obrazovanja u Alaniji te službeno otvorio projekt "Bringing Life Skills into the Classroom". Dok su profesori prisustvovali internacionalnom sastanku, mi smo razgledavali školu.

Vratili smo se na ručak u hotel nakon kojega je bio organiziran izlet na plantažu banana. Banane se uzgajaju u plastenicima jer ih mraz i hladnoća može uništiti. Temperatura u staklenicima je od 30°C do čak 45°C. Naučili smo da je biljke banane prvi put donijela u Tursku 1750. godine bogata obitelj koja je imala veze s Egiptom. Izvorno, stablo banane je u ovu zemlju stiglo kao vrtna biljka. Kad se vidjelo da biljka donosi i plodove koji su bili prilično ukusni, ljudi su nakon 1930. počeli saditi stabla banana kako bi prodali svoje plodove. Imali smo priliku i probati banane, te smo zaključili da imaju puno bolji okus nego one koje kupujemo. Zatim, brodićem smo se, grupa po grupa, provozili po rijeci Alari koja je jako bitna za poljoprivredu Alanije.

Sljedeći dan započeo je u školi. Svaka zemlja predstavljala je svoju školu, zemlju ili regiju iz koje dolazi. Tako smo bolje upoznali partnere iz Poljske, Rumunjske i Portugala. Nakon toga, bili smo podijeljeni u internacionalne ekipe za natjecanje u motanju tradicionalnih turskih sarmi od lišća vinove loze i riže. Ipak, svi smo naposljetku bili pobjednici i stoga nagrađeni medaljama s logom novog projekta. Ručak je bio organiziran u školi te smo između ostalog, jeli i naše sarmice.

Popodne smo posjetili srednjovjekovni dvorac iz 13.stoljeća s kojeg se pruža zapanjujući pogled na grad i marinu u koju smo se nešto kasnije spustili i koju krase zanimljivi turistički brodovi inspirirani poznatim filmom „Pirati s Kariba“.

Upravo na jednom takvom piratskom brodu, sutradan smo se uputili na jednodnevno krstarenje obalom Alanije do već spomenute marine. Uhvatilo nas je i kratkotrajno nevrijeme, no ubrzo se ponovno razvedrilo, a mi smo nastavili uživati u predivnom pogledu na obalu i glazbi. Nekoliko smo se puta i usidrili zbog kupanja, a dolaskom u marinu slobodno smo vrijeme iskoristili za šetnju i kavu. Naši pirati su nam na brodu organizirali ručak, natjecanje u plesu i pjena party. Izvanredan je i poseban osjećaj vidjeti grad i stjenovitu obalu s pučine. Vidjeli smo i Piratsku špilju koja nas je jako podsjetila na našu Modru špilju zbog kristalno čistog mora tirkizno plave boje. Naši su se pirati spretno popeli po visokim stijenama, izašli na drugoj strani litice i izvodili razne akrobacije kako bi nas zabavili. Bilo je to jedno uistinu zanimljivo i predivno iskustvo.

U petak, posljednji dan radnog tjedna, uputili smo se u antički grad Side. Prvo smo posjetili antički amfiteatar Aspendos nešto dalje od grada Side, a zatim taj drevni grčki grad na obali, jedno od najpopularnijih turskih ljetovališta i povijesno nalazište na poluotoku s obiju strana okruženog azurnim Sredozemnim morem. Side je bio važan trgovački grad. Služio je kao luka za trgovce koji su putovali trgovati s drugim zemljama, bio je tržište robova i centar piratstva. Side na turskom znači nar ili šipak, pa nije čudno što je grad pun stabala šipka. Legenda kaže da je boginja Taurus, koja je živjela tu, izvela svoju kćerku Side u Manavgat da se igra s nimfama. U jednom trenutku Side je vidjela to nije bilo pravo drvo već nimfa koju su pretvorili u drvo. Za kaznu, Side je pretvorena u drvo nara. Današnji grad Side spoj je starog i novog, odlikuju ga uske uličice u kojima su smještene suvenirnice, dućani, pješčane plaže, a brojni luksuzni hoteli, kafići i restorani gledaju na more. Bogat je ostatcima hramova i amfiteatra iz doba Rimljana. Posjetili smo Apolonov hram, 5 fascinantnih stupova koji ponosno stoje već dvije tisuće godina. Na vrhovima stupova hrama nalaze se glave meduza. Legenda kaže da je to lik jedne od triju  sestara koje su živjele u hramu - Meduze, jer je u tom hramu imala odnose s bogom mora Posejdonom, što je Atenu naljutilo i odlučila ju je pretvoriti u meduzu. Prema pričama, meduze pretvore u kamen svakog onog tko ih pogleda u oči, a poznate su po kosi koju čine zmije.

Navečer smo imali organiziranu oproštajnu večeru s domaćinima i partnerima  kojoj su prisustvovali direktori  obrazovanja za Antaliju i Alaniju. Dodijeljeni su certifikati, a s partnerima smo razmijenili lijepe želje i nade da se ponovno sretnemo, bilo u sklopu projekta ili neformalno.

Kad se sva iskustva i doživljaji zbroje, Turska je bila savršen povratak u Erasmus+ atmosferu putovanja.
Također, ovim se putem zahvaljujemo Turističkoj zajednici koja je financirala testove prije odlaska na put, te načelnici i Općini koji su sufinancirali troškove puta. Veliko hvala!

The European Commission'ssupport for the production of this publication does not constitute an endorsement of the contents, which reflect the views only of the authors, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.